Osnivanje Društva

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, tijek kojega je uzrokovao zastoj u organiziranju kulturnog života u Tavankutu, mladi Tavankućani, a i mnogi stariji koji su se još sjećali brojnih dramskih priredbi koje su uz pomoć Ivana Prćića Gospodara, Većeslava Omahena, Luke Kujundžića Strike, Ilke Vuković Pašićke i Vinka Romića, pripremili i s uspjehom prikazali svojim sumještanima, u jesen 1946. godine, uz pomoć Većeslava Omahena i Ivana Prćića Gospodara, osnovali su Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo "Matija Gubec" u Tavankutu.

Društvo je u proteklih 50 godina bilo prava kulturna i prosvjetna "luč koja iskri i vrca stalnim oplemenjivanjem života i naslijeđa žitelja Tavankuta".

Osnivači Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva "Matija Gubec" u Tavankutu i prvi članovi uz Većeslava Omahena i Ivana Prćića Gospodara bili su: Šime Stantić - Politički, Lajčo Matijević, Bela Stipić, Anica Balažević, Kata Balažević, Antun Balažević - Burgo, Cilika Milunović, Giza Bukvić, Vince Dulić, Marga Stipić, Kata Stipić i drugi.

U prvim godinama rada Društva najaktivnija je bila dramska sekcija. Prikazivani su igrokazi, komedije i drame (po dvije - tri godišnje) i tako je nastavljena tradicija započeta još u prvom deceniju ovoga stoljeća kada je mladež Tavankuta izvela predstavu "Đido" Janka Veselinovića. Predstava je održana pod šatorom. Glavnu ulogu imao je Josip Vuković - Đido, kasnije poznati hrvatski politički djelatnik i nacionalni borac, prvak Hrvatske seljačke stranke u Bačkoj, koji je po toj dramskoj ulozi i nazvan Đido.

Za Tavankućane to su bili pravi kulturni događaji. Razlog tomu je bilo da u Tavankutu još nije bilo električne struje i radio prijamnik na baterije imale su samo pojedine obitelji, a nije bilo ni asfaltne ceste i prometne veze sa Suboticom nisu omogućavale odlazak na kulturne priredbe.

HKPD "Matija Gubec" u Tavankutu tijekom 50 - godišnjeg postojanja i rada uvijek je bio glavni, a mogli bismo reći i jedini, nositelj kulturnih događanja u Tavankutu i čuvar tradicije i običaja, te matica koja je, osobito u razdoblju od 1965. do 1972. godine, okupljala sve zainteresirane za bunjevačko narodno stvaralaštvo i kulturu s ciljem da se čuva, prezentira i razvija kao dio hrvatske kulture.

Društvo je 1956. godine doživjelo da mu je, kao i drugim hrvatskim društvima i ustanovama u Vojvodini, promijenjen naziv tako da je brisan atribut "hrvatski". Tada je dobilo naziv: Kulturno umetničko društvo "Matija Gubec" Tavankut.

Naime, prvih dana nakon prestanka Drugog svjetskog rata na ovom području, još dok se čula topovska grmljavina od Dunava (Batine) u Subotici je oživjela društvena aktivnost Bunjevaca i pojedina društva su nastavila s radom (Bunjevačko momačko kolo), a osnovana su i nova (Hrvatsko kulturno društvo). Od osobitog značenja za Hrvate u Subotici, pa i šire u Bačkoj, bilo je osnivanje Hrvatskog narodnog kazališta u Subotici. U to su vrijeme izlazile novine "Hrvatska riječ", a pojavio se i časopis "Njiva".

Sve to pobudilo je nadu da će Hrvati u Subotici nastaviti prijeratne društvene, kulturne i prosvjetne aktivnosti i da će, budući je stasala nova generacija intelektualaca, razviti još bogatiju aktivnost. Ubrzo se pokazalo da je to bila varka. Prvo je zasmetao omiljeni nogometni klub "Bačka", a zatim su prestala postojati hrvatska društva i ustanove - prestalo je postojati Hrvatsko kulturno društvo u Subotici, Hrvatsko narodno kazalište postalo je Narodno pozorište - Népszinház u Subotici, a novine "Hrvatska riječ" postale su "Subotičke novine".

Od 1953. do 1958. godine postojale su hrvatske osnovne škole, pa tako i u Tavankutu, Đurdjinu, Žedniku i u Subotici, te hrvatski razredi u subotičkoj gimnaziji, a u svibnju 1955. godine počeo je u Subotici izlaziti Časopis za književnost, umjetnost i društvena pitanja "Rukovet ".

U sljedećem razdoblju samo je poneka priredba i nastup pojedinih hrvatskih kulturnih djelatnika imao hrvatsko obilježje. Ostala su samo sjećanja na brojne novine, časopise i kalendare (Subotičke novine, Neven, Klasje naših ravni, Kolo mladeži, Subotička Danica,.), na brojna društva (Pučka kasina, Neven, Bunjevačko momačko kolo, Divojačko društvo, Dobrotvorna zajednica Bunjevaka i druga), na priredbe i manifestacije (Dužijanca, Veliko prelo, Razgovor.i druge) i na proslave pojedinih godova (Bršančevo, Dove i druge).

Društvo "Matija Gubec" u Tavankutu, unatoč promjeni naziva, zadržalo je hrvatski duh i ispunjalo je prazninu nastalu ukidanjem hrvatskih društava i ustanova, poglavito u razdoblju od 1965. do 1972. godine. U tom je razdoblju društvo "Matija Gubec" u Tavankutu jedino koje djeluje na očuvanju i populariziranju bunjevačkog narodnog stvaralaštva i kulture kao dijela hrvatske kulture. Sudjelovanje folklorne grupe i tamburaša na I. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966. godine, te ponovno 1967. godine na II. međunarodnoj smotri folklora, na Pastirskom saboru u Svrljigu 1967. godine, na Foklornom festivalu u Kopru 1968. godine i na Smotri " Bratstvo-jedinstvo " u Kranju i Jesenicama 1968. godine, na Smotri " Mladost " u Kumrovcu 1969. godine, na Smotri narodnih igara "Bačka u igri" u Bajmoku 1966. i sljedećih godina i na Festivalu muzičkih društava Vojvodine u Rumi počev od 1967. godine, te na drugim smotrama i festivalima, kao i u TV emisijama i brojne izložbe naivnih slikarica i slamarki, pobudilo je veliki interes ne samo Tavankućana, već i mnogih Bunjevaca - Hrvata u gradu Subotici i u Đurđinu, Žedniku i drugim selima. Sve je to bio poticaj da se pođe dalje sa željom da se javnosti potpunije predstavi bunjevačko narodno stvaralaštvo, time da se uključe i poznavatelji i ljubitelji bunjevačke narodne tradicije i kulture iz Subotice i okolnih naselja. Tako se došlo do ideje da se obnovi javna proslava dužijance i 1968. godine organizirana je proslava dužijance kao folklorno - turistička manifestacija. I to je utjecalo na razvijanje svijesti i spoznaje o potrebi i mogućnosti boljeg društvenog organiziranja Hrvata pa je stoga na velikoj i svečanoj skupštini održanoj u Subotici 18. siječnja 1970. godine osnovano Hrvatsko kulturno umjetničko društvo "Bunjevačko kolo".

Članovi društva "Matija Gubec" na skupštini održanoj 17. ožujka 1991. godine vratili su Društvu prvotni naziv i ponovno djeluje pod nazivom: Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo "Matija Gubec".

Društvo "Matija Gubec" uživalo je veliku potporu brojnih kulturnih i javnih djelatnika iz Subotice, ali i iz drugih kulturnih centara, osobito iz Zagreba. Nezaobilazna su imena Balinta Vujkova, Matije Poljakovića, Mirka Huske, Geze Kopunovića, Katarine Bačlija, Lajče Ledvai, Lajče Vidakovića, Ivana Tikvickog - Pudara, Bele Tikvickog, Antuna Milodanovića - Dele, Matije Sedlaka, Stipana Marušića, Jose Prćića, Andrije Bukvića, Paje Dulića, dr Vinka Perčića, dr Stjepana Skenderovića, Bele Duranci, Ivana Pančića, Jaše Kopilovića, Bele Gabrića, Ante Pokornika, Ante Skenderovića, Ante Kovačića-Bate i drugih kulturnih i javnih djelatnika iz Subotice i okolnih naselja, dr Ante Sekulića, Petra Šarčevića, Vladimira Malekovića, Ive Škrabala, dr Ivana Ivančana, Zvonimira Ljevakovića, Bože Potočnika, Mire Mahečića, Julije Njikoša, Vere Svoboda, Jelke Radauš, Maria Petrića, prof.dr. Grge Gamulina, Bore Pavlovića, Neste Orčića, Jelice i Dragana Šubat, Nikole Lukačina, Đure Lončarevića i drugih iz Zagreba, Marije i Lade Smrekara iz Kostanjevice na Krki, dr. Dragoslava Devića, Boška Pantića, Dobre Putnika, Nade Vodeničar i drugih iz Beograda, Save Vukosavljeva iz Novog Sada, Kriste Kujundžić iz Čikerije (Mađarska), Antuna Vidića iz Ludwigshafena (Njemačka) i drugih.

Veliku pomoć u obavljanju administrativnih i financijskih poslova Društva pružile su Justina Šabić, Justina Francišković, Marica Ostrogonac i drugi.

Ustrojstvo i djelatnost Društva

Dramska sekcija Društva bila je, kako piše Ivan Prćić Gospodar "korijen iz kojeg je izraslo snažno stablo lipe "Matije Gubca" i granalo se osnivajući redom svoje SEKCIJE : ČITAONICU, FOLKLOR, MUZIČKU, ŠAH, PING-PONG ".

Tijekom djelovanja Društva dramska sekcija je izgubila primat i sve je veće značenje dobivala folklorno - muzička sekcija, a nakon 1962. godine i Likovna sekcija.

I dok su pojedine sekcije Društva pale u zaborav (čitaonica, šah i ping-pong sekcija) osnovane su nove kao izraz interesa mladih Tavankućana danas - Diletantska kazališna družina ".. LUCIJA" , Tavankutski literarni kružok "TALK", Pjevački zbor kao dio glazbene sekcije i Znanstveno - istraživačka sekcija.

Na čelu Društva, kao predsjednici Društva bili su njegovi istaknuti i zaslužni članovi i to: Ivan Prćić Gospodar, Lajčo Matijević Lacko, Antun Balažević Burgo, Vince Dulić, Anica Balažević, Stipan Šabić, Naco Zelić, Petar Skenderović, Kalo Margetić, Branko Horvat, Petar Cvijin, Stipe Vuković Đenko, Ivan Davčik, Veljko Živić i Branko Ištvančić, a Anica Balažević i Branko Horvat, sadašnji predsjednik Društva, obnašali su tu dužnost i više puta i duže vrijeme.