HKPD Matija Gubec Tavankut

Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo "Matija Gubec" Tavankut osnovano je 1946. godine, na temeljima dramske skupine, koja je djelovala u to vrijeme, uz potporu Ivana Prćića Gospodara i Većeslava Omahena, tadašnjih seoskih učitelja. Svoj rad Društvo je prvobitno zasnivalo na prikazivanju dramskih igrokaza u selu i okolici, a kasnije sudjeluje i na značajnim smotrama u tadašnjoj Jugoslaviji, te u današnjoj Republici Hrvatskoj i svijetu. Kasnije, u prvi plan Društva ističe se folklorni i likovni odjel, a zajedno sa njime i tamburaški koji, podjednako, pronose tradiciju i običaje bunjevačkih Hrvata kroz pjesmu i ples, te postaju zaštitni znak Društva, a na koncu i cjelokupnog Tavankuta i čitave hrvatske zajednice na ovim prostorima. U okviru Društva, 1952. godine, formirana je Čitaonica, koja je kasnije, po organiziranosti i broju naslova, prerasla u knjižnicu, a potom se utopila kao ogranak Gradske knjižnice iz Subotice. Danas Društvo ima preko 2000 knjiga koje su smještene u neadekvatnom prostoru. Sredinom prošlog stoljeća u okviru HKPD "Matija Gubec" formirana je Likovna kolonija, koja je okupljala veliki broj umjetnika širom tadašnje domovine, a kasnije se u okviru spomenute kolonije organizira i slamarski odjel koji je danas nadaleko poznat po svojoj umjetnosti naivnog slikarstva u tehnici slame. Umjetnost koja je od pučke, preko naivne, danas označena i kao primijenjena umjetnost. Svoj rad, slamarke svake godine tradicionalno prezentiraju na Koloniji slamarki, a potom u predvorju Gradske kuće u Subotici u okviru održavanja gradske manifestacije Dužijanca, tradicionalnog žetvenog običaja bunjevačkih Hrvata, te u velikom broju mjesta u Republici Hrvatskoj. Društvo je sudjelovalo i na prvoj Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966. godine, na kojoj će kasnijih godina biti jedno od najzapaženijih kulturnih udruga. Društvo je svojim današnjim nazivom, djelovalo sve do 1956. godine kada, iz političkih razloga, tadašnje vlasti zabranjuju upotrebu pridjeva hrvatsko u nazivu Društva. Kako bi opstali, članovi tadašnjeg Društva, pristaju promijeniti ovaj pridjev, a unutar Društva i dalje njeguju kulturu bačkih Hrvata Bunjevaca. Tako na Skupštini društva, održanoj 17. ožujka 1991. godine u Tavankutu, KUD "Matija Gubec" prvi u Vojvodini i SR Jugoslaviji, vraća svoj prvobitni naziv i sa velikim teretom i političkim progonima nastavlja svoj rad. Nakon vraćanja prvobitnog naziva Društvo, na poziv hrvatskih iseljenika, odlazi na gostovanje u Njemačku promovirajući tada sebe kao jedinu udrugu u Vojvodini sa hrvatskim predznakom, te na način širenja kulture i potporu obnovljenoj hrvatskoj politici na ovim prostorima. Stoga možemo bez pretenzija istaći da je HKPD "Matija Gubec", pored Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, u to vrijeme bio vodeći stup nacionalnog prosperiteta na ovim prostorima. Danas Društvo broji oko 400 članova koji su aktivni u 6 postojećih odjela: folklorni, tamburaški, slamarski, dramski, literarno-novinarski i informatički. Osim ovoga, Tavankut je 2002. godine ponio titulu "najsela", koju dodjeljuje Hrvatska matica iseljenika naseljima izvan Republike Hrvatske, u kojoj se njeguje i doprinosi očuvanju hrvatske kulture i tradicije. O tome da je Tavankut tijekom svoje povijesti bio i ostao posebice značajan, govore nam zapisi u "Subotičkoj danici", objavljeni prigodom posvete Hrvatskog seljačkog prosvitnog doma u Tavankutu 1936.godine, koje je, pred oko 10.000 Hrvata, uveličao i dr. Vlatko Maček, predsjednik tadašnjeg HSS-a. Tada je, između ostalog, zapisano i slijedeće: Tavankut ko Tavankut, i ovoga puta je pokazao, da je kula Hrvatstva, i da u nacionalnoj stvari uvijek prednjači, te se i ovoga puta naša jedinstvenost pokazala, kao toliko puta prije...

Predsjednik RH Ivo Josipović dodijelio priznanja somborskom "Nazoru" i tavankutskom "Gupcu"

Dodjela priznanja predsjednika Republike Hrvatske Povelja Republike Hrvatske dvjema kulturnim udrugama iz hrvatske zajednice u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini

(na temelju Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske, članak 3., 24. i 28.)

Polazeći od činjenice da na teritoriju Autonomne Pokrajine Vojvodine u Republici Srbiji dugostoljetno žive pripadnici hrvatskog naroda, koji su tijekom povijesti davali, a i danas daju značajne prinose u brojnim područjima društvenog života (kultura, politika, gospodarstvo, sport, bojna polja...), među kojima ima i onih koji su od svekolike važnosti za cijeli hrvatski narod;

duboko svjesni da je hrvatska zajednica u Vojvodini, koja prema rezultatima popisa iz 2002. godine broji 56.546 pripadnika, još uvijek institucionalno slabo izgrađena, napose kada je riječ o autopercepciji i valorizaciji vlastite uspješnosti bilo u povijesti bilo u sadašnjosti, te da živi u državi u kojoj su još uvijek izloženi strategiji prešućivanja i nijekanja;

ističući da sve manjinske zajednice u Vojvodini, osim hrvatske, imaju unutar sebe ustrojene i razvijene institucije nagrađivanja, kao oblik javnog odavanja priznanja uspješnicima iz njihovih redova, te da isto tako postoji razvijena praksa nagrađivanja istih od strane država matičnih im naroda, što se u našem slučaju tek počelo ustanovljavati;

vjerujući da bi se dodjelom predloženog priznanja od strane predsjednika Republike Hrvatske udrugama kulture iz hrvatske zajednice u Vojvodini, čiji su prinosi od velikog značaja za ovdašnju regionalnu hrvatsku kulturu, gore naznačeno stanje i prilike unaprijedile;

znajući da bi se na taj način u javnosti, te krugovima kulturne zajednice u matičnoj nam državi Srbiji povećao, prijeko potreban, respekt ovdašnjih Hrvata te takvim očitovanjem djelatnog interesa domicilne države ispravno svjedočila provedba Ustava Republike Hrvatske (članak 10, stavak 2) i spremnost da se hrvatskoj kulturi pristupa kao jedinstvenom fenomenu, koja nije omeđena državnim granicama Republike Hrvatske; smatrajući i više nego potrebnom činjenicu da Republika Hrvatska nagrađuje i one Hrvate koji žive i rade izvan njezinih granica te njihovih institucija, koje su svojim djelovanjem uvelike pridonosili očuvanju i razvoju hrvatske kulture na područjima gdje Hrvati obitavaju, Generalni konzulat Republike Hrvatske sa sjedištem u Subotici i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata pokrenuli su inicijativu za dodjeljivanje priznanja "Povelje Republike Hrvatske", koju dodjeljuje Predsjednik Republike Hrvatske, za dvije hrvatske kulturne udruge iz Vojvodine, čiji su prinosi na području kulture Hrvata u Vojvodini teško mjerljivi. Uz zahvalu generalnoj konzulici mr. sc. Ljerki Alajbeg na djelatnom i zauzetom zalaganju, s radošću ovim putem priopćavamo javnosti kako je naš zajednički prijedlog i poticaj pozitivno okončan - predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović odlučio je dodijeliti "Povelju Republike Hrvatske" dvjema kulturnim udrugama iz hrvatske zajednice u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini. Riječ je o Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu "Vladimir Nazor" iz Sombora, koje ove, 2011. godine slavi 75 godina od osnutka te Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu "Matija Gubec" iz Tavankuta, koje ove godine slavi 65 godina od osnutka i 50 godina organiziranog rada na planu izrade slika u tehnici slame. Ovo vrijedno priznanje Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu "Vladimir Nazor" iz Sombora bit će uručeno u subotu, 10. prosinca 2011. godine, tijekom proslave 75. obljetnice društva koja će biti upriličena u Hrvatskom domu u Somboru, a o uručenju priznanja Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu "Matija Gubec" iz Tavankuta javnost će biti pravodobno obaviještena.

ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata
prof. Tomislav Žigmanov, v. r.

Bogatstvo Različitosti Vojvodina

Izložba kruna od slame

U organizaciji Gradskog muzeja i HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta, jučer je u izložbenoj sali Gradske suvenirince u prizemlju Gradske kuće, otvorena izložba kruna od slame. Autorica izložbe je slamarka Jozefina Skenderović, a izložba će trajati do 27. 08. 2012. Jozefina Skenderović je slamarka koja se poslednjih 30-ak godina bavi stvaralaštvom u tehnici slame. 
http://www.youtube.com/watch?v=zLP-UR114OE

Hrvatska baština na obali Jadrana

Četrvtro ljeto za redom u suorganizaciji Hrvatske matice iseljenika i Posudionice i radionice narodnih nošnji u Pućišćima na otoku Braču, održan je seminar za očuvanje narodnih nošnji te tradicijskih vještina izrade narodnih nošnji. Punih deset dana sudionici iz različitih zemalja okupljeni oko zajedničkog interesovanja, stjecali su znanje o različitim vještinama tkanja, izrade čipki, veza, te aplikacije različitih ukrasa i nakita. Seminaru koji je organiziran u vidu radionica, sudjelovao je 47. polaznika, iz Amerike, BiH, Vojvodine, Mađarske, Austrije i Hrvatske, podjeljenih u početnu i naprednu grupu ovisno o stupnju znanja pojedinih vještina za koju su se opredjelili. Klesarska škola u kojoj se održavao seminar punih je deset dana bila središte tradicijskih vještina koje su demonstratori sudionicima seminara prezentirali u izvornom obliku, kako su to nekada izrađivali naši preci. Posljednji dan upriličena je izložba radova nastalih tijekom desetodnevnog seminara koja je bila otvorenog tipa i svi posjetitelji su mogli pogledati ne samo radove nastale na ovim radionicama nego je bioprezentiran i način izrade tradicijskih tkanina, čipki, veza i nakita. Izložbu koja je bila zanimljiva posjetiteljimna, posjetio je i Ministar kulture Republike Hrvatske Božo biškupić koji je istakao važnost ovih radionica jer se time hrvatska tradicija na siguran način spašava od zaborava. Iako nije predstavljena u radioničkom tipu, na završnoj izložbi bio je postavljen i štand sa umjetninama nastalim u tehnisi slame, slamarskog odjela HKPD "Matija Gubec" Tavankut. Seminar je privukao veliku pozornost medija, tim prije jer su se prezentirale i vještine izrade nekih tradicijskih stvari koje nose zaštićeno obilježje "izvorno hrvatsko" kao lepoglavska i paška čipka, te čuvene coklje. Seminaru za očuvanje narodnih nošnji te izučavanju tradicijskih vještina, sudjelovale su i četriti predstavnice hrvatske zajednice iz Vojvodine, Marija Turkalj iz Bačkog Monoštora, Tamara Lerić iz Bačkog Brega, Kata Suknović iz Tavankuta, te Agneza Šeremešić iz Sombora.

Godišnji koncert 2007: Riznica vojvođanske kulture

Godišnji koncert folklora Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva iz Tavankuta održan je u nedjelju, 22. travnja 2007. godine u prepunoj dvorani Doma kulture u Tavankutu. Nastupile su tri skupine folklornog odjela, najmlađa, srednja i reprezentativna, a po prvi puta, na veliko oduševljenje publike, predstavila se i obnovljena veteranska skupina, koja je nastupila s koreografijom bunjevačkih igara, postavljena još s početka 80-tih godina prošloga stoljeća. Koncert, koji je trajao dva i pol sata, predstavljao je pravu riznicu vojvođanske kulture. Osim bunjevačkih plesova, koje ovo društvo njeguje punih 65. godina svog postojanja, na sceni su se nizale skupine folklornog odjela koje su nastupile sa plesovima Posavine, Baranje, šokačkim plesovima, koreografijama vranjskih i romskih plesova te dječjim igrama. Izrazita dinamika koncerta, dobra uvježbanost plesača, i ritmički koncipirane koreografije sa prekrasno uređenom scenografijom, izazivale su pravu buru oduševljenja kod publike. Ovacije i buran pljesak odjekivali su dvoranom, nakon svake koreografije. Najveće oduševljenje priredila su djeca, koja su s iskrenom spontanošću, savršeno kroz koreografiju, prikazala dječje igre koje su već zaboravljene, a nekada su se gajile na prašnjavim seoskim sokacima. U kratkom predahu folklornog uživanja, nastupio je Tamburaški orkestar HKPD s instrumentalno-zabavnom glazbom uz solo nastup Borisa Godara, čime je ujedno, kako je i najavljeno, napravio uvod i promociju samostalnog koncerta koji se planira za 13. svibnja 2007. godine u Tavankutu. Nakon dva i pol sata uživanja, koncert je priveden kraju s prekrasnom koreografijom i bjelinom šlinga koji je zasvijetlio s pozornice. Kako su mnogi posjetitelji istaknuli, bilo je to pravo uživanje za sva osjetila, i prelijep spoj različitih kultura kroz glazbu i ples, oličen u entuzijazmu mladih koji znaju cijeniti tradiciju svoga kraja.